T.cat's Log Book

27.01.2007., subota

6280 ili 6288

I evo nas opet malo, da osvježimo ovaj blog...

Zadnjih par tjedana je bilo iznimno naporno, puno posla, još više učenja itd...Sad pišem usred velike krize (trebao bih pripremati kolokvij iz Arhitekture računala), ali sad ionako nije više bitno. Što sam naučio, naučeno je. Anyway, da vas ne zamaram sa svojim problemima, idem se polako okrenuti prema temi ovog posta.

Uglavnom, zadnjih par dana je dosta ljudi lobiralo za novu Nokiju 6288, što se pogotovo primjeti u krugovima "fanatičnih mobitelaša". Iako je to još jedan sasvim klasični dummy mobitel, bez imalo "pameti", fama koju je podignuo na mom omiljenom mobitelskom forumu, je zapravo fascinantna. Uglavnom, da objasnim o čemu se radi. Naime, kako ja posjedujem model 6280, prethodnik spomenutog mobitela, očito je da ja neću lobirati za novi mobitel, jer je ovaj navodno superiorniji u nekim pogledima. Meni je zapravo vrlo žalosno pričati ovakve žalopojke o razlikama između dva mobitela, jer su u osnovi oba mobitela jako dobra, unatoč kritikama koje ću malo kasnije iznijeti.

A zašto tolika svađa oko mobitela, koji zapravo nisu ni zadnje čudo tehnike, nit su Symbiani, nit imaju nešto posebno, zbog čega bi ih izdvojili iz gomile Samsunga, Motorola, Sony Ericssona i drugih Njokica :D Ali to je zapravo cilj čitave 62xx serije, nikakva posebnost u odnosu na druge mobitele, ali ono što nudi je zapravo jako dobro i zaokruženo. Kad sam kupovao novi mobitel, htio sam baš takav, koji se neće ni po čemu pretjerano isticati, koji će samozatajno obavljati svoj posao. Nakon skoro godinu dana provedenih sa Motorolom MPx200, jasno vam je zašto imam tako razmišljanje. Taj mi je mobitel manje radio nego bilo koji drugi, a najviše sam čačkao po njemu pokušavajući ga natjerati da proradi ;-)

No da se vratimo mi na temu, 6280 je super mobitel, iako je imao podosta bugova u odnosu na prethodnike, koji su čekali nekoliko mjeseci na rješavanje. Nažalost i s njim sam imao dosta problema, doduše prvenstveno sa memorijskom karticom i sluškama, ali sve je to riješeno. Uglavnom, riječ je o mobitelu koji kad sam ga nadogradio na zadnju verziju (5.92) radi besprijekorno. Neke sitnice mi smetaju (kao što je nemogućnost puštanja glazbe dok se "vrte" Java aplikacije), ali nije to ništa strašno. U svakom slučaju riječ je o mobitelu koji je totalno opravdao cijenu od 2100 kuna koliko sam ga platio kad sam ga kupovao :)

I razumljivo je da nakon što se provede nekoliko mjeseci sa takvim predobrim mobitelom, zašto sam toliko uvjeren u njegovu kvalitetu. I poslije toga, Nokia izbaci navodno novi mobitel. Pa čovječe, trebali su mu dodati samo "i" oznaku i ne bi puno pogriješili. Jer kad pogledamo razliku između 6230 i 6230i, to je razlika koja popravlja fundamentalne probleme koje je 6230 imao, a to je veći ekran, bolja kamera i noviji softver. 6288 ne riješava apsolutno niti jedan problem koji je 6280 imao, a sve pod izlikom da se zaradi još više para, jer je 6280 zbog bugovitih prvih verzija softvera stekao dosta negativnih poklonika, pa da napravimo blagi rebranding ovog modela, kako bi marketing dobio svoju zadovoljštinu.

Uglavnom, koje su razlike između dva spomenuta mobitela: 6280 - BP-6M baterija od 970 mAh
6288 - BP-6M baterija od 1100 mAh
6280 - Nokia miniSD kartica od 64MB
6288 - Nokia miniSD kartica od 512MB (vjerojatno nekakva no-name kartica na koju je naljepljena Nokia naljepnica, jer svi znamo koliko je Nokia sposobna proizvoditi kartice viših kapaciteta)
6280 - softver 5.92 bez Flash Lite 1.1 ekstenzija
6288 - softver 5.92 sa Flash Lite 1.1
6280 - nema tipku u sredini za izvršavanje trenutno selektirane radnje
6288 - ima tipku, koja podsjeća na onu iz 6230i
6280 - dvobojno kućište, relativno klasičnog dizajna i slide mehanizma puno boljeg od njenog prethodnika 6270
6288 - ima nešto više boja, koje su malo sjajnije od prethodnika, ali je slide mehanizam ravan onome ili lošiji od 6270, a to je jako loše

Eto, sad kad sam nabrojao razlike, jel vam jasno što je zapravo Nokija izmjenila u novom modelu - prodajno pakiranje (baterija i memorijska kartica) te kućište. I zato mi je naprosto fenomenalno kad me ljudi uvjeravaju da je 6288 zapravo drugi model :D Zapravo fascinantno bi bila bolja riječ ;)

Ne smeta mi što Nokia to radi, dapače, mislim da se radi o kvalitetnom mobitelu, pristojne cijene (pogotovo u odnosu na onu kad je 6280 izašao), ali davno su prošla slavna vremena Nokije, kad je svaki mobitel donosio nešto apsolutno novo i korisno u odnosu na prethodnika. Sad se sve svodi na izmjenu vanjskog oklopa i eventualno promjenu prodajnog paketa. E pa to za mene nije Nokia kakvu sam znao prije par godina (kad sam tek počeo pratiti telekomunikacijsko tržište) i sve mi je jasnije da se i u ovom segmentu ide putem Samsunga :D

Tu je i naravno glavni urednik Dario, koji me uvjerava da ja samo ne želim priznati da moj mobitel nije više u vrhuncu ponude svog tržišta te da sigurno postoji neki ubojiti killer feature (možda Flash Lite 1.1) zbog kojeg sigurno želim kupiti novi mobitel. No iako je ovo rečeno s dosta velikom dozom podrugivanja, što sam i primjetio, razočaralo me takvo razmišljanje, s obzirom da ja znam zašto sam kupio ovaj mobitel, a to je zato što je tako neprimjetno dobar i zato što će uvijek obaviti posao koji trebam, bez nekakve ekstravagancije ili lažnih funkcija koje ću koristiti svakih mjesec dana, samo da se pohvalim da ih imam i da ih tu i tamo koristim. Kod mene nema potrebe za time, jer ipak ne koristim mobitel zbog toga što je on meni zanimljiv, nego zato što mi treba i ako treba iskoristit ću maksimalno sve njegove funkcije.

To ujedno i objašnjava činjenicu zašto nisam uzeo Symbiana. Istina, super su to mobiteli, ali meni, a i gomili ljudi koji ih posjeduju ne trebaju. High-end dummy mobiteli imaju apsolutno sve što korisnicima treba od Symbiana, a jasno je da se ljudi nisu voljni prilagođavati, pa si kupuju skupocjene "pametnjakoviće", jer žele ispasti face. Naravno, takvi mobiteli će uvijek izazvati "Wow!" efekt kod slučajnih prolaznika, jer očigledna je razlika između Symbiana i najboljeg dummy mobitela. U jednom tekstu, kojeg sam dao na Mobilovom forumu, sam objasnio razliku, ali sad da ne duljim previše, ne budem ga kopirao, jer će ovaj post biti vrlo nezahvalan za čitanje.

U svakom slučaju ljudi, oprez kod kupovine mobitela. To su jako skupe igračke i mogu vas oderati toliko da će se sitne prevare koje doživljavate kod operatera činiti kao igla u plastu sijena (a sijeno je mobitel!). A što se tiče 6288, slobodno nek ga uzme tko god hoće, jer nisam tu da ljudima određujem što će uzeti, nego da ih samo usmjerim u dobre i loše strane onoga što planiraju uzeti...

09.01.2007., utorak

Popularni trendovi, supplemental...

AND NOW THE CONCLUSION:
Eh da, frend me upozorio na jednu zapravo drugu činjenicu, koju sam nehotično izostavio. Radi se o tome da moderni časopisi vole svoje tekstove periodički ponavljati. Npr. koliko smo prije puta često imali prilike vidjeti 'Best of xxxx. godine' ili različite natječaje koji se održavaju u isto vrijeme. Ista situacija se primjenjuje i na testiranje komponenti, pa čak i na različita područja primjene, kao što je recimo kupnja poklona za Božić.

Naravno, gledano samo po sebi nema ništa loše u tome, dapače, poželjno je da čitatelji znaju kad će moći u nekom magazinu pročitati usporedni test recimo grafičkih kartica, te tada odlučiti koje će komponente uzeti. Nažalost, ova tipiziranost i shematsko ponavljanje tekstova, upravo dovodi do opisanih situacija u prethodnom entryju, kao što je ponavljanje tekstova u isto vrijeme. Stoga možemo zaključiti da ponekad jednostavno nisu ova ponavljanja namjerna, ali opet ne možemo se oteti dojmu, da su prije časopisi bili inovativniji, nego danas.

THE END :)

Popularni trendovi - kopiranje tekstova

Bilo je jedno divno doba, kad su sva tri poznata informatička magazina živjela u harmoniji i svaki je obrađivao svoje područje primjene. Sjetimo se samo Vidija u prvim brojevima, koji se bavio profesionalnom grafikom pa je tek poslije ušao u novine generalne informatičke struke. Ono što je zanimljivo je činjenica da se u posljednje doba (otprilike otkako sam ja počeo raditi u PCchipu) znatno počelo kopirati ideje za teme broja, usporedne testove i slično. Naravno, kako sam ja bio sporni autor u svim tekstovima (zapravo skoro svim) bio sam u prvom redu za optužbe. Naravno, vaš vrli autor niti je odavao kritične informacije niti "posuđivao" ideje iz drugih časopisa, unatoč tome što jako dobro znam nekoliko ljudi iz Vidija. Kako je jasno da ovo nije moglo potrajati organiziran je fin razgovor između mene i urednika, urednika i v.d.gl.ur. iz Vidija te mene i mog 'lege.

Naravno, kako smo mi dobri prijatelji, sve je zajednički riješeno na obostrano zadovoljstvo :) Iako poslije toga nije bilo sličnijih tema, još uvijek se zna zalomiti da časopisi potrefe zajedničke teme, iako sa puno manjom učestalošću. Ono što se nije dogodilo jest da ekipa iz Buga nije sudjelovala u ovim dogovorima (barem za one za koje ja znam), pa se sad dogodi da se dosta češće teme iz Buga pojave u PCchipu i obrnuto. Nije mi jasno otkud ovaj cilj, jer kopiranje tema jedino koristi autorima tekstova (a i njima donosi puno više negativnog publiciteta) nego časopisima (i njegovim glavnim urednicima) kao takvim. Kako je jasno da su ljudi skloni ovakvim glupostima, ne razumijem potrebu uredništva da se ne razgovara o tome sa svojim suradnicima s obzirom da ekstremno jako šteti časopisima kao takvim.

Izuzmemo li Bug, zanimljivo je primjetiti da su teme koje se obrađuju u magazinima sve sličnije i sličnije. Izađe novi Windows, sva tri naša magazina će imati recenziju istog. Naravno, sve recenzije će biti različite, jer je ipak i autorima stalo do zadržavanja posla. Zato je vaš mudri autor odabrao rubriku koja se ne ponavlja u drugim časopisima ili je zgurana na marginu postojanja - Open Source i Linux. Odabir Linuxa nije bio slučajan kao takav, jer su me Windowsi (ne računamo li prvih dvije godine korištenja računala) uvijek ekstremno živcirali, zbog svog načina korištenja, koji jednostavno nije prirodan "nadarenom kompjuterašu", kako su ga starci prije nazivali.

Barem iz ovog aspekta, a i činjenice da je ekipi iz PCchipa stalo do podizanja kvalitete časopisa, a ne isključivo zarade prijeko potrebnih novaca, PCchip se uvijek pomalo razlikuje od ostala dva časopisa. Naravno, ovaj tekst nije hvala PCchipu, s obzirom da svatko ima svoj stav o omiljenom časopisu čiji je dugotrajni čitatelj i/ili suradnik. Štoviše, smatram da i Vidi ima pozitivnih kvaliteta, pa čak i Bug. No u ovom slučaju nije bitno što ja mislim, nego kakvi ljudi nastaju čitanjem časopisa. A dok je čitanje sva tri časopisa i plaćanje 100 kuna mjesečno prije predstavljalo zadovoljstvo, barem jednom mladiću žednom informacija, sad se više pretvara u traumu. Ne shvaćajte me pogrešno, jer u svakom časopisu ćete naći jedinstvenu perspektivu i pogled na isti problem, ali većina ljudi nije toliko suptilna u razabiranju nijansi te im se najčešće diže kosa na glavi od navedene pojave

TO BE CONTINUED...

08.01.2007., ponedjeljak

Šoping tehnikalije

Evo i par pametnih koje su vezane uz kupovinu tehnikalija u raznovrsnim dućanima informatičke opreme ili generalnih opskrbnih centara (tipa Metro)...

Neki dan starom dozlogrdilo da čeka mene da nađem neki dobar printer i gdje se može povoljno nabaviti i on odluči kupit printer u Metrou..."Ajd dobro uzmi...", kažem mu ja, jer nisam imao ništa pametnije za reći i donese on printer i instaliramo ga i sve. Veselo je proradio, isprintali testnu stranicu i radi. Hah, sad treba čekati da se pokvari. Zadnji put kad sam rođaku kupovao printer u Europatradeu, prestao je sa funkcioniranjem nakon 6 mjeseci i nikome se nije dalo nositi u servis da ga isproba. Poslije je naravno izvrsno poslužio da rođak sakrije kutiju cigareta od stare, zajedno sa tintom. LOL, to mi je bio smiješan prizor :)

Za one koji ne znaju, Europatrade je second-class dućan namjenjen prodaji kućne elektronike i tada računalne opreme. Danas na svu sreću toga nema više, jer je obavljanje posla bilo katastrofalno. Da nisam jedini imao loše sreće sa komponentama kupljenima izvan specijaliziranih dućana, svjedoči gomila loših kupovina mobitela, MP3 playera i ostalih consumer tehnologija, s obzirom da su se uređaji kvarili po inerciji, a niti dobivanje garancije nije bilo ponekad jednostavno za ostvariti. Zato je moj prvi savjet, a mogli ste iz prethodnog teksta i zaključiti, da ne kupujete robu u takvim dućanima. Aj dobro, još se i za mobitele ponekad isplati, ali ako želite normalno koristiti neki uređaj izbjegavajte ove dućane.

Drugi dio ovog tekstića je vezan uz cijene koje objavljuju u informatičkim novinama. Kod, recimo, mobitela nema zabune, jer imamo jednog dobavljača za svaki brand i imamo njihove uvijek prenaglašene cijene (pogledajte samo Nokiju i HTC). Alternativa je otići kod vašeg omiljenog mobilnog operatera i kupiti masakrirani mobitel, koji uopće ne posjeduje funkcije zbog kojih je neki uređaj proglašen pobjednikom u nekoj kategoriji. Ali kod informatičke opreme vladaju velike zablude. Većina prodavača ima neke svoje lude računice prema kojima određuju finalne cijene. Jasno je da nema općenito gledano najpovoljnijeg dućana informatičke opreme, ali se mogu izvući nekakvi takmaci iz različitih cjenika. Da bi korisnicima olakšali posao, postoji nekoliko siteova koji korisnicima olakšavaju usporedbu cjenika pa čak i omogućuju vrlo jednostavnu pretragu. Jedan od njih je www.nabava.net, koji se dosada pokazao vrlo ažurnim, a pokriva vrlo velik asortiman tvrtki (doduše zasada samo u informatičkoj branši).

Poanta jest da one cijene koje vidite u vašim omiljenim časopisima uopće nisu najniže. Naravno, neke dućane bi definitivno trebalo izbjegavati (Diskont24, M-Computers i sl.), a pogotovo one koji imaju poslovanje iz doba socijalizma (primjer Deus), ali s druge strane ćemo naći pristojnu ponudu i za svaku malo češću komponentu ćemo imati 5-6 ponuda (jedna povoljnija od druge) u različitim dućanima. Zato prije nego se zaletite u kupnju komponenti za svog omiljenog ljubimca, pogledajte cijene na stranicama prodavača i usporedite ih. Tko zna, možda uštedite toliko novaca da si možete kupiti Vistu Ultimate :)

Da se malo vratimo na početak...stari mi rekao da uzmem kvalitetan stacionarni DVD player...i rekao ja "ajd dobro...neki Pioneerac ili Kenwood ili Kiss će dobro doći". Budžet na raspolaganju je bio do 1000 kuna. Za te novce sam mogao uzeti i "kućno kino" (objasnim poslije zašto je u navodnicima), ali nisam htio pretjerivati. Umjesto toga, malo gledao ponudu DVD snimača i naletio na našeg dobrog Vivaxa. Za one koji nisu dovoljno informirani, Vivax je MSAN-ov brand, a tvornica se nalazi na Dalekom Istoku, a druge komponente na koje ćemo naletiti na domaćem tržištu koje su pod MSAN-ovim brandom se nalaze pod imenom MS Industrial. Napominjem da to treba razlikovati od MSI-ja (poznatog proizvođača kvalitetnih komponenti) čije ime je akronim od Microstar International.

Kako je Vivax poznat po svojoj kvaliteti koju je zaslužio dugim stažom na našem tržištu, odlučio sam malo eksperimentirati i njega uzeti. Ponuda u Ve-Milu je bila jako povoljna ... oko 860 kuna. Sve je super i sve je za pet (ima čak i USB host), ali sad već nešto zafrkava sa snimanjem DVD-ova, pa ću ga morati na servis. Ali ono što je bitno za napomenuti, da nitko u kući nije bio zadovoljan, jer sam kupio nekvalitetan uređaj, bez obzira što je imao dodatni TV tuner i funkciju snimanja te je konačno mogao zamjeniti 17 godina prastar Philipsov VCR... Nezadovoljna gamad, ali eto ja sam bio zadovoljan jer sam snimio 1. sezonu Battlestar Galactice u DVD kvaliteti :) (ma znamo mi da nije, ali nazivna je reza tolika).

Evo i onog objašnjenja pojma "kućno kino". LOL, naprosto što marketing radi od ljudi. Kad sam bio mali nisam mogao vjerovati da reklame toliko utječu na ljude jer su meni bile zapravo presmješne. Ono što je bitno za napomenuti da nikad, ali apsolutno nikad nisam vjerovao reklamama jer znam kakvi ljudi tamo rade, ljudi koji su očajni da zarade komad kruha, pa neki proizvod dižu u nebesa, kako bi zaradili za "kruh naš svagdašnji..." :D Svakako bih spomenuo pojam kućno kino odnosno što to točno znači. To znači da u sobi prosječne veličine 40+ kvadrata (što je veličina jednog omanjeg dvosobnog stana sa kupaonicom i kuhinjom) imamo mogućnost jednakomjernog ozvučenja prostorije u svrhu dobivanja potpuno realne prostornosti. Naravno, kako je marketing napravio svoje, tako su zvučnici koji inače mogu obuhvatiti jedan metar oko sebe sa kvazi-zvukom, odjednom sposobni pokriti čitavu sobu. I to pet ili sedam njih. Svaki normalan čovjek koji imalo razumije prirodu zvuka zna da nema teoretske šanse za ostvarivanje tvrdnji koje nam marketing servira bez jednog ojačeg i izdvojenog pojačala, koje košta najmanje kao dvostruka cijena kućnog kina. Mislite li da pretjerujem, raspitajte se u kinima što se zapravo koristi. Kladim se da će vam u Cinestaru izaći u susret i pokazati vam realne specifikacije svojih uređaja (čisto zbog pozitivne reklame). Stoga, "kućno kino" koje košta do 1000 kuna, pa čak i 2000 kuna, nije kućno kino. Ali lijepo zvuči...

07.01.2007., nedjelja

CyberSys.1 - Novi pogled na doba računarstva

Što reći o novom Microsoftovom OS-u, a da već nije rečeno? Vrlo iscrpnu recenziju novog čeda M$-ovog ćete naći u zadnjem broju PCchipa, zajedno sa njegovim kompanjonom novim Officeom 2007. Pa svakako je zanimljiva stvar očita promjena Microsoftove strategije. I dok se u prošlosti očito isfuravala spika da ne treba dizati hardverske zahtjeve za novi OS, pogotovo ukoliko isti nudi samo integraciju prethodno izdanih zakrpi, novi browser te zajedno s njime aktivnu radnu okolinu, od Windowsa XP je očito krenula nova politika da sučelje počnemo opterećivati sa svime i svačime što nam padne napamet.

Deskbar (nekakav ekvivalent današnjeg Sidebara) je kao komponenta postojao već u Windowsima 98, iako nikad nije dovršen, ali to u ovom trenutku nije toliko bitno. Bitnije je napomenuti da ako ste kupili računalo, tj. laptop prije 12 mjeseci, potpuno očekivavši da će biti kompatibilan i spreman za Vistu, grdno ste se prevarili. Zato Microsoft danas ispašta, što će većina stolnih, a da ne spominjem laptopa biti nekompatibilna sa Vistom. Ali s druge strane gledano, većina korisnika, barem onih kojima je stalo do zdravog razuma, neće ni u ludilu stavljati Vistu kao primarni OS, barem još nekih 6-7 mjeseci dok marljivo skupljaju novce za NG prijenosnik ili stolno računalo sa dvije glave :)

Ali nemojmo se zavaravati, jer Vista Enterprise Edition (nešto kao korporativno izdanje Windowsa XP) je trenutno najskidaniji softver na različitim stranicama koje indeksiraju torrent-e. Tjedno otprilike skine ovaj paket 10000 leechera, a 9500 odustane od seedanja odmah nakon završetka downloada, a nekih 300-njak ode nakon 3-4 dana. No ne zavaravajmo se, ista situacija je i sa drugim novim softverom. Za 6 mjeseci, kad svi nabave nove strojeve će ih moći pokazivati, kako vrte Vistu i kako su spremni za ulaz u novi pogled (Vista=pogled) na računarstvo. Samo pogledajte moju opasku vezanu uz mobitele iz prethodnog posta i znat ćete o čemu govorim. U sljedećoj verziji Windowsa će Microsoft puštati opojne trave kroz računalo, kako bi im što bliže dočarao taj doživljaj :D

S druge strane, Microsoftove trave bi bolje došle živčanim Linuxašima koji će pokušati upogoniti svoju nVidia grafičku karticu sa AiGLX sučeljem, kako bi i oni mogli krenuti uzburkanim vodama u novo doba računarstva i uživati u Ubuntu + Beryl + AiGLX + X.org 7.1.0 kombinaciji. Ali što drugo njima reći, puno sreće i vidimo se u sto'vo'koru :)

Što's vip.club bodovima

Postavio sam bio post na cafe.mobil.hr forumu o tome kako se riješiti onih vip.club bodova. Za one koji ne znaju o čemu se radi, riječ je o još jednoj 'besplatnoj' usluzi od strane vip-a, namjenjena pretplatnicima, ali zapravo više šteti nego što koristi. Više detalja ćete pronaći na vipnetovim stranicama (dakle www.vipnet.hr, a NE www.vip.hr) u kategoriji Vip pretplatnika, ako ikoga zanima. U osnovi se ne dobije od iste usluge puno, ali eto, ima nekoliko zanimljivih fora koje bih ovom prilikom volio podjeliti sa vama.

Naime, kako sam 3.1.2007. dobio nekih 1.000 bodova za dvije godine agonije sa Vipnetom (i prošle sam dobio 1.000) dosegnuo sam magičnu brojku od 9614 bodova, što je u osnovi jako blizu 10.000 bodova. E sad fora je da sa 10000 bodova dobivate ekstra fenomenalne popuste na mobitele ili neku opremu (zapravo samo mobitele), ali caka je u produženju ugovora na 12 ili 24 mjeseca. 24 mjeseca, pa jesu oni normalni, za 24 mjeseca može nastati potpuno novi operater (Tele2, no pun intended) koji može izokrenuti totalno balans snaga na mobilnom tržištu, ali će vipnet moći uredno držati cijene zahvaljujući budalama koji su prije 2 godine potpisali ugovor i potvrdili da je jedan mobitel koji je danas tehnološki totalno zastario uređaj (jer nije više fensi-šmensi kao najnoviji šminkerski mobitel iz samsunga ili Motoroline 4-kriptična-slova serije) bio vrijedan hrpetine propuštenih prilika od strane trećih (a bo'me i četvrtih) operatera. No nema veze. Bitno je da se prosječni Hrvat mogao par mjeseci hvaliti kako je imao je*** uređaj masivnih proporcija (osim ako nije naravno kupio Samsung ili Motorolu) i to je bilo vrijedno svakog novčića koji će se naknadno izgubiti.

E pa sad, da mi vidimo što je ovdje problem. Pa ako pogledamo cijene popusta za vip.club korisnike, vidjet ćemo da najveći popust koji možemo dobiti za svojih 10000 mukotrpno sakupljenih bodova je 1000 kuna. I to za uređaj vrijedan 5500 kuna (Communicator 9300i). Napomena da pod popustom računam razliku između cijene sa sklapanjem/produženjem ugovora na godinu dana - vip.club sa sklapanjem odn. produženjem ugovora na godinu dana. Znači definitivno neisplativo...Pogotovo nakon što sam se 3.1.2007. konačno riješio tog prokletog ugovora.

Druga po meni smislena opcija je potrošiti na besplatne poruke, minute, MMS poruke ili Viponline sate. Ove zadnje dvije su spomenute čisto kao kuriozitet, s obzirom da dobijem jednu MMS poruku mjesečno (a ovaj bi mi dao 30 MMS poruka), a većinu vremena mi mobitel nije u stanju primati MMS poruke, s obzirom da uvijek nešto čačkam po GPRS profilima ili po firmwareu te postavkama svoje Njoke 6280 (nije neka hvala, dapače tipični primjerak mobitela za wannabe poslovnjaka). Viponline sate isto tako, jer mjesečno keširam našem (ja bih rekao) rozom operatoru za flatrate 200 + 79 kuna - 15% jer idem na trajni nalog...kod T-Iskona. Nekoliko besplatnih sati na vip.online vezi mi ne znači ništa, ali može pomoći ukoliko zaglavim na moru bez poštene Internet veze :)

I naravno, tu je korisnicima zapravo jedino vrijedan direktni popust na račun, a možemo birati između 50 i 200 kn. Zanimljivo je za primjetiti da onaj za 200 kn (50 x 4) troši 6500 bodova što je više od 1500 x 4 koliko troši 4 sniženja po 50 kuna, što je fora ako na istom računu imate dvije pretplate, pa možete sniziti do 100 kuna mjesečno :) Ovime zapravo dobivate samo 300 kuna popusta (potroši se 9000 bodova), ali bez kupnje nekog uređaja i sa spektakularnim popustom do 1000 kuna i neproduživanja ugovora je ovo sasvim zadovoljavajuće. Jedina kvaka (22?!) jest što smanjivanje računa smanjuje i prispijeće novih vip.club bodova. Mislio je Vipnet zapravo na sve...Uglavnom, potrošiti ove bodove, riješit se preostalih obveza i živjet na minimalnoj ponudi vipa (model 50, vip.friends za 50 kuna i 10 minuta razgovora u vip mreži besplatno [trajni nalog]) i još sljedećih 6-7-8 mjeseci imati spušten račun 50 kuna :)

Apropos teme, nekada davno, kad sam trošio kao luđak, proglasili su me doslovce istim i učlanili u nešto što se zove klub prvih ili zlatnih korisnika (nisam siguran točno koje je od toga bilo točno) i ponudili mi pribavljanje mobitela uz nekakav popust (mislim da se radilo o 20-25%) ali bez produženja ugovora. Na pitanje da li se to još uvijek može iskoristiti, SZK je odgovorila u dvije stranice dugom mailu...NE!

Prvi post iliti 'In The Beginning...'

I evo još jednog novog bloga koji bi navodno trebao napraviti razliku i informirati vas svakodnevno o novostima na telekomunikacijskom tržištu te naravno o novim uslugama naših divnih (fiksnih i mobilnih) operatera. Naravno da ovo ne bi bila teška kopija megapopularnog Zombixovog bloga, ovdje ćete biti informirani i o zanimljivim uređajčićima, a svaki članak će imati jednu distinktivnu notu koja će se po različitim razmišljanjima razlikovati od već spomenutog poznatog bloga.

Eh da, sad da ukratko opišem o čemu ću pisati ovdje. Pa s obzirom da pišem za informatičke novine PCchip (ni dan danas nisam siguran da li se ovo ispravno ovako piše) i Moj Moby dosta toga će biti vezano uz to čime se bavim u tom trenutku tamo. Naravno, da povjerljive informacije kao i nekakve tekstove i moja razmišljanja nastala isključivo za te časopise nećete naći na ovom blogu (jer bih sam prekršio svoja autorska prava) nekakve zaključke koje ću usput izvući, kao i ajmo reći ne tako pretjerano objektivno mišljenje ćete ovdje moći naći.
A koja su moja područja interesa, pa započetak ćemo početi od PCchipa: PDA (vjerovali ili ne, ovo još uvijek spada u onaj I od kratice ICT), Linux, Open Source, operativni sustavi, raznovrsni utility softver za Windowse, obrada videa, pohrana podataka, procesori, matične i ostala skalamerija (e tu sam već dobrano zakazao), bežične mreže (tu još uvijek šepam). Hmda, mislim da to sve pokriva što se tiče Chipa...
A Moby...uh dosta toga: Mobilni Internet, podatkovne usluge, mreže, operateri, popusti, dodatne pogodnosti, nabavke mobitela, smartphoneovi, komunikatori, UMPC-ovi, Java aplikacije i igre, štimung mobitela, konkretno najviše Motorole, Njoke, a nešto manje Sony Ericssoni. Također, fiksna i mobilna telefonija, bežične tehnologije (Bluetooth, WiMax), VoIP odnosno VoWiFi. Trenutno šepam prema Blackberryju (iako mi je koncept te tehnologije apsurdan) i flashanju različitih mobitela :)

E sad, moram napomenuti, da iako imam dosta veliko znanje o svim nabrojanim stvarima, jasno je da u nekim situacijama ću pogriješiti, pa da vas unaprijed pripremim za to :) I da, na kraju bih se zahvalio mom jako dobrom prijatelju Rospayi koji sad radi za konkurenciju (što meni ne smeta jer smo odlični prijatelji), Zombixu što jako marljivo vodi blog i upoznaje nas sa trenutnom političkom situacijom na telekom tržištu. I naravno, bezrezervna zahvala ide redakciji magazina PCchip i Moj Moby, bez koje definitivno ne bih znao ovoliko koliko znam danas te svim ostalima koji nisu vrijedni spomena :P

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.